Ponekad je dovoljan samo jedan susret.
A uvek je prva ljubav I poslednja.
Ona ima 17 godina.
A uvek je prva ljubav I poslednja.
Ona ima 17 godina.
Krenula je na put na koji nije zelela da krene.Na taj put je trebalo da ide po preporuci profesora I pedagoga iz skole sa jos nekoliko drugara,trebalo je da idu na edukaciju u inostranstvo.Ali njoj se taj predlog najmanje dopao. Duboko u sebi ustavri je prizeljkivala da sto pre ode I ostavi sve probleme .Ali u nama uvek postoje dva lika ,uvek postoji levo I desno .Dvoumila se ,i ipak otisla .Pitala se sta je ceka tamo,ko je ceka tamo,kako ce da se uklopi.Taj put je ustvari obelezio njen zivot,stavio pecat na najlepse doba njenog zivota.Ti kilometri su bili najlepsi kilometri koje je ikada presla ,ti sati cekanja na granici su bili najsladji sati, I to putovanje je bilo dozivljaj koje nikada niko nece zaboraviti. Strah nesto nece biti kako treba I predosecaj da ce se nesto posebno desiti su bili savrsen koktel u tim trenutcima. Sve je ustvari pocelo davno ,davno ,pocelo je negde pre nego sto je bilo podne ,na suncu koje je od ranog jutra svoje zrake jako guralo kroz oblake iz kojih je do pre par dana padala kisa.
Stigla je na mesto gde je trebalo da bude autobus.I tu pocinje neocekivana prica o kojoj niko nije sanjao.
Stigla je na mesto gde je trebalo da bude autobus.I tu pocinje neocekivana prica o kojoj niko nije sanjao.
Autobus je kasnio ,bila je nervozna ,oslonila se na desnu nogu I nestrpljivo cupkala levom,kao da negde zuri.Njen momak je dosao da je otprati ,sve to je nju jos vise nerviralo ,to kako ce podneti rastanak ,kako ce izdrzati bez ljudi koje voli toliko vreme. Konacno ,posle vise od 40 minuta kasnjenja autobus je stigao,skor pun ,dok se pozdravljala sa svima ,I ubacila svoje ogromne kofere u prtljaznik autobusa svi su usli. Poslednja je usla u autobus I prva osoba koju je videla bio je On . Na prvi pogled nije joj delovao simpaticno ,ali ona je njemu delovala poznato.Nije obracala paznju na to kako izgleda ,vec ga je zamolila da skloni svoje stvari sa sedista na koje je trebalo da sedne sa drugaricom,ali nije bila uopste ljubazna zbog sve nervoze koju je imala u sebi. Ta neljubaznost je bila prva kap koja je kanula u more slucjnosti.
Put je bio dug.On se konstantno ubacivao u razgovore koje je vodila sa ljudima oko sebe ,pokusavao je da se upozna sa njom na bilo koji nacin iako je ona bila jako drska I nezainteresovana.
Igrala je karte sa drugaricom kada je on poceo da dobacuje brojeve koje ona ima,na sta se okrenula I rekla mu da ga nista nije pitala ,I tada sui m se potpuno spojili pogledi ,kada su pruzili ruke jedno drugom I upoznali se.Bilo je tako cudno ,odjednom osmeh na njenom licu,bez ikakvog razloga.Ubrzo nakon toga izvadio je gitaru ,I svirao iza nje ,koliko je bila odusevljena ,dah joj je zastao,sva se najezila ,pitala se da li je moguce da neko takav postoji ,tako lep glas ,neobican ,savrsen ,okrenula se lagano I gledala ga ,svirao je jako lepu pesmu ,pevao je ali ne sa nekom jakom emocijom pesmu “Sve jos mirise na nju” .Ubrzo nakon sto je skoro otvorila usta koliko je zadubljeno gledala u njega,okrenula se zabrinuto napred,jer se setila da ima decka .Sve je bilo cudno ,previse slucajnih dogadjaja na jednom mestu sa dvoje izgubljene dece u vremenu.
Put nije bio naporan ,jer je bio zanimljiv ,ali svi su jedva cekali dolazak,smestaj,upoznavanje I konacno prvu radionicu .
. Kada su stigli , oblaci su bili ispod njih,gde god su pogledali divilili su se lepoti prirode koju vide I koja je najposebnija do sada . Znala je da ovo nece biti samo putovanje na kom ce uciti jezik I kulturu druge drzave ,osetila je nesto drugacije dok je gledala u oblake ispod sebe I krajicom oka pogledala u Njega.Postojale su naravno prepreke ,ali zelela je da ga ima uz sebe bar kao prijatelja.
Na prvoj radionici su se svi predstavljali I govorili nesto o sebi . On je rekao da se bavi kosarkom I da svira gitaru.To sto je tada rekao bilo je dovoljno da zaboravi na sve oko sebe I slusa I vidi samo njega,jer od malih nogu je zelela nekog ko se bavi kosarkom I ko ce da joj pod zvezdama svira gitaru.
Pocela je da razgovara sa njim,I vrlo brzo su se sprijateljili ,bila je ubedjena da je to najvise sto sa njim moze da ima. Imala je decka ,cemu da se nada? On je tamo ubrzo nasao devojku,sto je Nju vrlo pogodilo iz sebi nepoznatih razloga ,nije joj bilo jasno zasto nju treba da zanima njegova devojka .
Put je bio dug.On se konstantno ubacivao u razgovore koje je vodila sa ljudima oko sebe ,pokusavao je da se upozna sa njom na bilo koji nacin iako je ona bila jako drska I nezainteresovana.
Igrala je karte sa drugaricom kada je on poceo da dobacuje brojeve koje ona ima,na sta se okrenula I rekla mu da ga nista nije pitala ,I tada sui m se potpuno spojili pogledi ,kada su pruzili ruke jedno drugom I upoznali se.Bilo je tako cudno ,odjednom osmeh na njenom licu,bez ikakvog razloga.Ubrzo nakon toga izvadio je gitaru ,I svirao iza nje ,koliko je bila odusevljena ,dah joj je zastao,sva se najezila ,pitala se da li je moguce da neko takav postoji ,tako lep glas ,neobican ,savrsen ,okrenula se lagano I gledala ga ,svirao je jako lepu pesmu ,pevao je ali ne sa nekom jakom emocijom pesmu “Sve jos mirise na nju” .Ubrzo nakon sto je skoro otvorila usta koliko je zadubljeno gledala u njega,okrenula se zabrinuto napred,jer se setila da ima decka .Sve je bilo cudno ,previse slucajnih dogadjaja na jednom mestu sa dvoje izgubljene dece u vremenu.
Put nije bio naporan ,jer je bio zanimljiv ,ali svi su jedva cekali dolazak,smestaj,upoznavanje I konacno prvu radionicu .
. Kada su stigli , oblaci su bili ispod njih,gde god su pogledali divilili su se lepoti prirode koju vide I koja je najposebnija do sada . Znala je da ovo nece biti samo putovanje na kom ce uciti jezik I kulturu druge drzave ,osetila je nesto drugacije dok je gledala u oblake ispod sebe I krajicom oka pogledala u Njega.Postojale su naravno prepreke ,ali zelela je da ga ima uz sebe bar kao prijatelja.
Na prvoj radionici su se svi predstavljali I govorili nesto o sebi . On je rekao da se bavi kosarkom I da svira gitaru.To sto je tada rekao bilo je dovoljno da zaboravi na sve oko sebe I slusa I vidi samo njega,jer od malih nogu je zelela nekog ko se bavi kosarkom I ko ce da joj pod zvezdama svira gitaru.
Pocela je da razgovara sa njim,I vrlo brzo su se sprijateljili ,bila je ubedjena da je to najvise sto sa njim moze da ima. Imala je decka ,cemu da se nada? On je tamo ubrzo nasao devojku,sto je Nju vrlo pogodilo iz sebi nepoznatih razloga ,nije joj bilo jasno zasto nju treba da zanima njegova devojka .
Posle par dana On I Ona postaju prijatelji, posatli su nerazdvojni ,pocinju da se poveravaju jedno drugom ,da provode vreme zajedno,da setaju , cak su I jeli zajedno ,nisu se odvajali ,bez obzira na to sto je on tamo imao devojku. Jednog dana dok su setali ,stigla joj je poruka od decka da zeli sve da prekine . Tada u tom trenutku je nije to toliko pogodilo , cak sta vise osecala se slobodno I srecno . Mada rastuzila se jer on I dalje ima devojku. On je bio prva osoba koja je cula da je njen momak raskinuo. Vec uvece je cula da je I on ponovo Slobodan. Bila je jako srecna ali ipak nije se previse nadaala ,jer taj decko je njoj izgledao previse savrseno .. I sve je poceloo …
Dolazio je pod prozor nocu da razgovara sa njom ,trudio se da joj ulepsa svaki minut ,sekundu ,setali su najleppsim putevima I isli na najlepsa mesta,razgovarali o svemu ,ponasali se kao da se ceo zivot poznaju ,I oboje su neizvesno cekali moment kada ce se poljubiti .Jednog popodneva pre vecere kada su zavrsili sa obavezama setali su.. Bio je zalazak sunca ,otisli sun a lezaljku koja je bila na vrhu brda ,odatle su mogli da vide oblake koji setaju po krovovima jednobojnih kuca na proplanku ispod njih ,legli su . Pitao je o cemu razmislja, cutaala je . Nakon par minuta cutanja , okrenula se da uzme naocare I tada su se samo pogledali ,prepustili se I poljubili se. Osteli su neko ispunjenje u glavi,srcu ,telu . Kao da su pronasli nesto za cime ceo zivot tragaju. Taj poljubac je bio neponovljiv I jedinstven ,kao spas od samoce ,oklop koji ih stiti od tuge,bio je to poljubac koji ih je obelezio. Nakon toga su se dogovorili da sve ostane njihova slatka tajna. Par dana su se krili od ostalih,pretvarali se da su drugari ,ali svima je bilo ocigledno ,nacin na koji se gledaju ,njoihovi osmesi ,pogledi ,reci .I onda su prestali da se kriju. Nije im bilo bitno sta misle drugi ,jer oni su znali sta imaju ,a imali su mnogo .
Njih dvoje su se bas vezali za tako kratko vreme.Poslednje vece on je svirao pesmu “ Sve jos mirise na nju” ,nije ta pesma tako slucajna .
Najtezi momenti sui ma bili oni kada uvece razmisljaju o povratku kuci,obecanja da nikada nece zaboraviti jedno drugo , suze koje su kretale ,I stajale negde na pola ,jer ih je osmeh zadrzavao.
Poklonio joj je narukvicu I stavio joj na desnu ruku ,obecala je da je nikada nece skinuti, ona je njemu poklonila privezak ,ali ne bilo kakav privezak ,vec njenu amajliju koja joj je donosila srecu .
U povratku im je bilo najteze ,dok je ona spavala on je bio budan ,da bi je cuvao od losih snova..I stigli su..Trebalo je da izadje ,plakala je , plakao je , zagrljeni su plakali I kroz jecaj govorili da nikada nece zaboraviti sve.Kada je ulazio autobus ,vratio se,zagrlio je ,I rekao da je nikada nece zaboraviti ,da je posebna I da ce se ponovo sresti. Plakala je ,nije mogla da ga pogleda dok ju je on molio da podigne glavu ,uhvatio ju je jako za bradu ,poljubio ,okrenuo se I otisao . Pocela je da vristi ,autobus je krenuo ,pogledao je I jedva mahnuo. Plakala je ,sedela je na betonu ,u suzama ,cekala je da se pojavi. Ali ne ,nije ga bilo ,to je ponovo bio onaj stari zivot ,u kome on ne postoji pored nje. Ali vise nista nije bilo isto.
Posle toga su se retko culi. Dve nedelje nije znala ni kako je ,ni sta radi . Pisala mu je dnevnik ,sve mu je pisala ,kao sto mu je tamo sve pricala. Zatim je sa prijateljima otisla u njegov grad . Uzbudjena je izasla iz autobusa trazeci te kestenaste oci ,pozdravila se sa svima,ali njega nikako nije mogla da vidi . Razocarano je hodala ulicom,I pretvarala se da je ne zanima gde je, nije cak ni pitala ,ali ocekivala je ,da ocekivala je svakog trenutka da ce ga videti iza svakog ugla je duboko uzdahnula misleci da ce se pojaviti. Javio joj je da ne moze da se vidi sa njom,jer ne zeli da vraca sve ispocetka. Uvece je sa prijateljima izasla u grad,zarocarana ,tuzna,sa nekim laznim osmehom I bez mnogo volje za razgovorom sa bilo kim. Odjenom iza nje se pojavio ,zaledjena ,zbunjena ,presrecna ,vrisnula je ,bacila mu se u zagrljaj , nije je pustio da se odvoji iz tog zagrljaja .Kasnije su malo razgovarali I odlucili da je cela ta prica zavrsena ,jer nije imalo svrhe .Sutradan su se videli ,porazgovarali ,dala mu je dnevnik ,nakon toga sto je iscitao sve ,zaplakao je I nastavili su razgovor ,dosta toga je receno ,nekim ljutim tonom ,nisu oni bili ljuti jedno na drugo ,vec na zivot jer ima ne dozvoljava da budu srecni. KAsnije istog tog dana su ostali sami ,sedeli su,cutali ,gledali se,I duboko uzdisali ,tresli su se ,onda su se zagrlili ,poljubiili Taj poljubac je bio kao kada gladnom coveku date parce suvog hleba ,kao kada prosjaku date dva dinara ,kao kada u pustinji nadjete kap vode. Jedino sto se culo u toj tisini bila je jedna njegova recenica koju nije razumela “Mi smo kao oni leptiri sto imaju jedan dan za ceo svoj zivotni ciklus” . Malo kasnije su se rastali ,dugo su se okretali jedno za drugim,ona mu je mahala srecna,nasmejana ,a on je bio nekako tuzan ,kao da je to poslednji pozdrav. I da bilo je tako samo sto ona nije znala ,narednih dana se nije pojavljivao ,nije se javljao ,kao da je nestao ,a ona ona je cutala I nije zelela da pokaze koliko je ustavri sve te njegove odluke bole. Krenuli su kuci ,dosli na stanicu,svi su se pozdraljali I plakali,ali ona je cutalla ,nije zelela da je vide tuznu,gledala je negde u daljinu ,I zelela da ga vidi makar tamo u toj daljini ,samo da joj mahne ,da I ona zna da je to poslednji put. Usla je u autobus I pocela da jeca,da govori kroz suze da je boli,da ga voli I da ne moze bez njega dalje.
PRoslo je neko vreme ,pomirila se sa momkom I pokusavala da ga zaboravi,nije islo ,I to je prekinula. Nisu se culi. Gledala je narukviicu svako vece I secala se svega ,zelela da ode tamo kod njega,ali nije imala hrabrosti da ga vidi . Par puta je kretala I odustajala ,valjda jer joj je on srusio to samopouzdanje. Njegov glas,osmeh ,reci samo su deo onoga sto joj je prolazilo kroz glavu. Nije ga nikome spominjala ,mislila je da ce ga tako zaboraviti. On je bio tu svakodnevno.
Dolazio je pod prozor nocu da razgovara sa njom ,trudio se da joj ulepsa svaki minut ,sekundu ,setali su najleppsim putevima I isli na najlepsa mesta,razgovarali o svemu ,ponasali se kao da se ceo zivot poznaju ,I oboje su neizvesno cekali moment kada ce se poljubiti .Jednog popodneva pre vecere kada su zavrsili sa obavezama setali su.. Bio je zalazak sunca ,otisli sun a lezaljku koja je bila na vrhu brda ,odatle su mogli da vide oblake koji setaju po krovovima jednobojnih kuca na proplanku ispod njih ,legli su . Pitao je o cemu razmislja, cutaala je . Nakon par minuta cutanja , okrenula se da uzme naocare I tada su se samo pogledali ,prepustili se I poljubili se. Osteli su neko ispunjenje u glavi,srcu ,telu . Kao da su pronasli nesto za cime ceo zivot tragaju. Taj poljubac je bio neponovljiv I jedinstven ,kao spas od samoce ,oklop koji ih stiti od tuge,bio je to poljubac koji ih je obelezio. Nakon toga su se dogovorili da sve ostane njihova slatka tajna. Par dana su se krili od ostalih,pretvarali se da su drugari ,ali svima je bilo ocigledno ,nacin na koji se gledaju ,njoihovi osmesi ,pogledi ,reci .I onda su prestali da se kriju. Nije im bilo bitno sta misle drugi ,jer oni su znali sta imaju ,a imali su mnogo .
Njih dvoje su se bas vezali za tako kratko vreme.Poslednje vece on je svirao pesmu “ Sve jos mirise na nju” ,nije ta pesma tako slucajna .
Najtezi momenti sui ma bili oni kada uvece razmisljaju o povratku kuci,obecanja da nikada nece zaboraviti jedno drugo , suze koje su kretale ,I stajale negde na pola ,jer ih je osmeh zadrzavao.
Poklonio joj je narukvicu I stavio joj na desnu ruku ,obecala je da je nikada nece skinuti, ona je njemu poklonila privezak ,ali ne bilo kakav privezak ,vec njenu amajliju koja joj je donosila srecu .
U povratku im je bilo najteze ,dok je ona spavala on je bio budan ,da bi je cuvao od losih snova..I stigli su..Trebalo je da izadje ,plakala je , plakao je , zagrljeni su plakali I kroz jecaj govorili da nikada nece zaboraviti sve.Kada je ulazio autobus ,vratio se,zagrlio je ,I rekao da je nikada nece zaboraviti ,da je posebna I da ce se ponovo sresti. Plakala je ,nije mogla da ga pogleda dok ju je on molio da podigne glavu ,uhvatio ju je jako za bradu ,poljubio ,okrenuo se I otisao . Pocela je da vristi ,autobus je krenuo ,pogledao je I jedva mahnuo. Plakala je ,sedela je na betonu ,u suzama ,cekala je da se pojavi. Ali ne ,nije ga bilo ,to je ponovo bio onaj stari zivot ,u kome on ne postoji pored nje. Ali vise nista nije bilo isto.
Posle toga su se retko culi. Dve nedelje nije znala ni kako je ,ni sta radi . Pisala mu je dnevnik ,sve mu je pisala ,kao sto mu je tamo sve pricala. Zatim je sa prijateljima otisla u njegov grad . Uzbudjena je izasla iz autobusa trazeci te kestenaste oci ,pozdravila se sa svima,ali njega nikako nije mogla da vidi . Razocarano je hodala ulicom,I pretvarala se da je ne zanima gde je, nije cak ni pitala ,ali ocekivala je ,da ocekivala je svakog trenutka da ce ga videti iza svakog ugla je duboko uzdahnula misleci da ce se pojaviti. Javio joj je da ne moze da se vidi sa njom,jer ne zeli da vraca sve ispocetka. Uvece je sa prijateljima izasla u grad,zarocarana ,tuzna,sa nekim laznim osmehom I bez mnogo volje za razgovorom sa bilo kim. Odjenom iza nje se pojavio ,zaledjena ,zbunjena ,presrecna ,vrisnula je ,bacila mu se u zagrljaj , nije je pustio da se odvoji iz tog zagrljaja .Kasnije su malo razgovarali I odlucili da je cela ta prica zavrsena ,jer nije imalo svrhe .Sutradan su se videli ,porazgovarali ,dala mu je dnevnik ,nakon toga sto je iscitao sve ,zaplakao je I nastavili su razgovor ,dosta toga je receno ,nekim ljutim tonom ,nisu oni bili ljuti jedno na drugo ,vec na zivot jer ima ne dozvoljava da budu srecni. KAsnije istog tog dana su ostali sami ,sedeli su,cutali ,gledali se,I duboko uzdisali ,tresli su se ,onda su se zagrlili ,poljubiili Taj poljubac je bio kao kada gladnom coveku date parce suvog hleba ,kao kada prosjaku date dva dinara ,kao kada u pustinji nadjete kap vode. Jedino sto se culo u toj tisini bila je jedna njegova recenica koju nije razumela “Mi smo kao oni leptiri sto imaju jedan dan za ceo svoj zivotni ciklus” . Malo kasnije su se rastali ,dugo su se okretali jedno za drugim,ona mu je mahala srecna,nasmejana ,a on je bio nekako tuzan ,kao da je to poslednji pozdrav. I da bilo je tako samo sto ona nije znala ,narednih dana se nije pojavljivao ,nije se javljao ,kao da je nestao ,a ona ona je cutala I nije zelela da pokaze koliko je ustavri sve te njegove odluke bole. Krenuli su kuci ,dosli na stanicu,svi su se pozdraljali I plakali,ali ona je cutalla ,nije zelela da je vide tuznu,gledala je negde u daljinu ,I zelela da ga vidi makar tamo u toj daljini ,samo da joj mahne ,da I ona zna da je to poslednji put. Usla je u autobus I pocela da jeca,da govori kroz suze da je boli,da ga voli I da ne moze bez njega dalje.
PRoslo je neko vreme ,pomirila se sa momkom I pokusavala da ga zaboravi,nije islo ,I to je prekinula. Nisu se culi. Gledala je narukviicu svako vece I secala se svega ,zelela da ode tamo kod njega,ali nije imala hrabrosti da ga vidi . Par puta je kretala I odustajala ,valjda jer joj je on srusio to samopouzdanje. Njegov glas,osmeh ,reci samo su deo onoga sto joj je prolazilo kroz glavu. Nije ga nikome spominjala ,mislila je da ce ga tako zaboraviti. On je bio tu svakodnevno.
Proslo je dosta ,nisu se videli dugo,nisu se cak ni culi,mislila je ipak na njega,nije umela da ga blokira. Upisala je fakultet u nekom trecem gradu ,kako bi ostvarila svoje snove. Proslo je cak tri godine,ali ona je I dalje mislila na sve ono .
Jednog dana u gradskom autobusu ,slucajno je desnom rukom udarila nekog momka,okrenuo se. I odjednom su oboje ostali zaledjeni ,gledali su se tako ,dok ona nije izustila “izvini”,zatim se okrenula I nastavila dalje. Gledao je za njom ,pitao se da li je moguce ,desna ruka ,ona narukvica I taj nesvakidasnji pogled . Znao je da je to ona. Ona je par dana razmisljala o momku iz autobusa ,delovalo joj je nemoguce ,nije zelela da veruje u to ,ne moze bas sve da se desi tako slucajo. Proslo je posle toga dosta vremena ,bas dosta ,setala je tvrdjavom I sela ,gledajuci daleko,mislila o njemu ,tiho uzdisala ,kada joj je neko zatvorio oci ,cula je poznat glas ,glas koji joj je ubrzao disanje ,osetila je ruke koje su je najezile, okrenula se .. Nasmejao se . To je bio on . Pocela je da se drhti ,da se smeje , plasila se jer se sve ponavlja ,bojala se da ga zagrli ,da taj zagrljaj ne bi bio jos jedna uspomena koja boli. Ali je ipak to uradila. Dugo su razgovarali , plakali ,smejali ,dan je prosao prebrzo . Posle par dana su poceli sve ispocetka ,ziveli su u istom gradu I to je bila sansa. Sve je bilo fantasticno,uzivqali su,ispunjavali sve neostavrene snove , uspeli da zajedno prebrode sve svoje probleme . Ljubav je cvetala. Nakon skoro dve godine prelepe veze ,imala je obuku u onom mestu gde su se upoznali njih dvoje,kada je posla na put dao joj je dnevnik koji je ona njemu dala pre 5 godina ,ali sada ispisan do kraja. Otisla je tamo I otrcala do lezaljke na kojoj je sve pocelo . Sedela je I gledala daleko ,smejala se ,srecna I zahvalna svemu sto je cini srecnom,citala je dnevnik I pustila po koju suzu,zato sto je pisao bukvalno svsako desavanje I osecanje koje mu se desilo u onom periodu kada nisu znali nista jedno o drugom,videla je koliko je I njemu bilo tesko. Cula je zvuk gitare ,okrenula se I videla ga, pocela je da se smeje glasno I da ga ispituje kako je I on dosao tu. Tada je on kleknuo izvadio jednu kutijicu u obliku tocka ,to je bio oblik tocka na kom su se vozili kada je prvi put prebrdila strah od visine u njegovom zagrljaju ,otvorio je kutiju I tamo je bio prsten. Pitao je da se uda za njega I da to DA bude zakljucak svih njenih strahova. Sve sto je mogla da kaze bilo je najglasnije Da .
Vencali su se,imali divnu porodicu ,savrsene karijere I srecan brak.
Oni su uspeli jer su verovali..
Ili je bar devojka kojoj se sve to desilo zelela da veruje da ce se sve to desiti.
Oni su na poslednjoj stranici dnevnika napisali SRECAN KRAJ ,jer je uvek prica lepsa sa srecnim krajem,ali nije svaka prica cela istinita,negde samo zelimo da kraj bude srecan.
Jednog dana u gradskom autobusu ,slucajno je desnom rukom udarila nekog momka,okrenuo se. I odjednom su oboje ostali zaledjeni ,gledali su se tako ,dok ona nije izustila “izvini”,zatim se okrenula I nastavila dalje. Gledao je za njom ,pitao se da li je moguce ,desna ruka ,ona narukvica I taj nesvakidasnji pogled . Znao je da je to ona. Ona je par dana razmisljala o momku iz autobusa ,delovalo joj je nemoguce ,nije zelela da veruje u to ,ne moze bas sve da se desi tako slucajo. Proslo je posle toga dosta vremena ,bas dosta ,setala je tvrdjavom I sela ,gledajuci daleko,mislila o njemu ,tiho uzdisala ,kada joj je neko zatvorio oci ,cula je poznat glas ,glas koji joj je ubrzao disanje ,osetila je ruke koje su je najezile, okrenula se .. Nasmejao se . To je bio on . Pocela je da se drhti ,da se smeje , plasila se jer se sve ponavlja ,bojala se da ga zagrli ,da taj zagrljaj ne bi bio jos jedna uspomena koja boli. Ali je ipak to uradila. Dugo su razgovarali , plakali ,smejali ,dan je prosao prebrzo . Posle par dana su poceli sve ispocetka ,ziveli su u istom gradu I to je bila sansa. Sve je bilo fantasticno,uzivqali su,ispunjavali sve neostavrene snove , uspeli da zajedno prebrode sve svoje probleme . Ljubav je cvetala. Nakon skoro dve godine prelepe veze ,imala je obuku u onom mestu gde su se upoznali njih dvoje,kada je posla na put dao joj je dnevnik koji je ona njemu dala pre 5 godina ,ali sada ispisan do kraja. Otisla je tamo I otrcala do lezaljke na kojoj je sve pocelo . Sedela je I gledala daleko ,smejala se ,srecna I zahvalna svemu sto je cini srecnom,citala je dnevnik I pustila po koju suzu,zato sto je pisao bukvalno svsako desavanje I osecanje koje mu se desilo u onom periodu kada nisu znali nista jedno o drugom,videla je koliko je I njemu bilo tesko. Cula je zvuk gitare ,okrenula se I videla ga, pocela je da se smeje glasno I da ga ispituje kako je I on dosao tu. Tada je on kleknuo izvadio jednu kutijicu u obliku tocka ,to je bio oblik tocka na kom su se vozili kada je prvi put prebrdila strah od visine u njegovom zagrljaju ,otvorio je kutiju I tamo je bio prsten. Pitao je da se uda za njega I da to DA bude zakljucak svih njenih strahova. Sve sto je mogla da kaze bilo je najglasnije Da .
Vencali su se,imali divnu porodicu ,savrsene karijere I srecan brak.
Oni su uspeli jer su verovali..
Ili je bar devojka kojoj se sve to desilo zelela da veruje da ce se sve to desiti.
Oni su na poslednjoj stranici dnevnika napisali SRECAN KRAJ ,jer je uvek prica lepsa sa srecnim krajem,ali nije svaka prica cela istinita,negde samo zelimo da kraj bude srecan.
Нема коментара:
Постави коментар