среда, 9. децембар 2015.

Prokleta avlija


Ziveti vecno ne znaci imati godina koliko je zvezda na nebu. Vecni zivot se ostvaruje delima koja ostvarimo nakon placa na poslednjem bdenju. U medjuvremenu je neophodno snalaziti se, prezivljavati, i boriti se za opstanak.
Tako je bilo i bice dokle god postoji radjanje, zivljenjei smrt.
Nadjemo se cesto u okruzenju sa razlicitim karakterima ljudi oko nas, i primorani smo da se u to uklopimo na nacin koji je najbolji iako mi sami to ne zelimo. Jer surovost nas nauci da se namecemo i prilagodjavamo
Budemo okrivljeni i kao nevini.
Ljudi su oduvek nalazili lek u pricanju kako bi ublazli svoje muke. Pricajuci o sebi ili svojim jadima,o drugima, iskazuju ono sto ih tisti.U Andricevom romanu 'Prokleta Avlija' nisu opisane ni fizicke patnje ni mucenja kakva bismo mogli ocekivati posle naslova rommana. Kljucno mesto u romanu zauzima Fra Petar. Prica pricu indirektno i kroz tu pricu se preplicu dogadjaji, iz ogromnog bezizlanog kruga sa nekoliko drveta i beskonacno mnogo kosmara. Otkriva svoje osobine,pokazuje najpre svoju dobrotu,covek koji dobro poznaje judske karaktere. Prepoznaje Haimovu bolesnu sumnjicavost,Camilovu ranjivost,ali i hvalisavost,lakovernost i naivnost ostalih prolaznika avlije.

Kao stobez Petra ne bi bilo price o 'prokletoj avliji' tako bez Karadjoza ne bi bilo nje same. On je upravnik ove cudne strasne ustanove.
Kada se sva saznanja o njemu sklope u jednu celinu, nekako se umesto odvratnosti javlja sazeljenje.
On je dvostruka licnost. Na jednoj strai jesvirepost i zlo,uzivanje u mucenju i psiholoskom maltretiranju zatvorenika do potpunog dusevnog sloma, a na drugoj njegovi postupci su neuracunljivo blagi ipuni sazeljenja i obazrivosti.
Njegova filozofija je bila: ' Nema nevinih. Niko ovde nije slucajno,Je li presao prag Avlije, nije on nevin. Skrivio je nesto, pa to bilo u snu. Ako nista drugo majka mu je, kad ga je nosila pomislila nesto rdjavo.'
Svima njimaa je zajednicka bas ta Avlija iz koje nije bilo izlaza ni resenja.

Bila im je ista sudbina u tom krugu iz kog su samo nebo videli kao jedinu nadu

Camil koji je posvecen knjizi, istoriji na cijim stranicama je pronasao pricu o nesrecnoj sudbini Dzem-sultaana, brata sultana Bajazita 2. pronalizai u Fra PEtru prijatelja kome moze da se poveri i isprica svoju pricu.
Slicnosti svih njih su razlike koje su ih razdvajale, ali su morali da se prilagode

Zajednicka crta svim tim ljudima bio je njihov zivot u Avliji, koja je bila njihov dom, iz kog su zajedno gledali plavi horizont, u kom su zajedno posmatrali drvece koje je nepomicno zivelo tu bas kao i oni.

Dokle god se prica, prica, zaborav je pobedjen.
I svaki od likova ' Proklete avlije' svojevrsno je ogledalo orginalnog duha
Karaktera, kulture,
Licnog identiteta.
I nije bitno da li neko opisuje sadasnjost ili proslost ili se smelo zalece u buducnost. Ono sto je bitno to je duh kojim je nadahnuta njegova prica.
Jer pripovedac i njegovo delo ne sluze nicemu ako na jedan ili drugi nacin ne sluze coveku ili covecanstvu.

Zajednicke slicnosti nas u zivotu nauce da se borimo i prezivimo, izadjemo na povrsinu i onda kada mislimo da je gotovo, kada mislimo da je nasa misao usidrena u luku propasti. Bas tada ujedinjenjem sa drugim ljudima uspemo da izadjemo na povrsinu.

Нема коментара:

Постави коментар