Ja zudim da kraj vasih nogu sa suzama i bolom slijem svu ljubav,molbe,sve sto krijem
Strasti deformisu ljudski lik
Strasti deformisu ljudski lik
Definiciju sudbine jos niko nije napisao niti spoznao. Osacaj ljubavi I strasti ljudi nikada realno nisu opisali,jer se takvi osecaji samo osecaju I o njima se ne govori. Postoje mnoga pitanja o zivotu .Postavljaju se pitanja kako I kada,zasto I gde? Ali na ta pitanja niko nema odgovor ,dobijemo ga iznenada onda kada shvatimo gde smo pogresili. Ljubav je zelja a strast pozuda, covek bez ljubavi tuguje a bez strasti ne moze da zivi . Strast deformise ljudski lik I primorava ga da se prepusti .
Greske najvecih svetskih junaka su pocinjene bas iz strasti .
Tako i Onjegin u istoimenom romanu ,pravi zivotnu gresku zbog svoje neobuzdanosti .NA njegovom primeru vidimo koliko mladost moze da bude kobna ,menjajuci srecu za slobodu ,ostao je potpuno sam . Nije znao sta je dragocenost ,prijateljstvo,vernost ,odanost . Nije uspeo da ostane odan svom prijatelju.
Postoje ljudi koji zele nesto da isprave lepim i iskrenim recima ,kajajuci se onda kada je za to vec kasno .Mozda bi im tada trebalo oprostiti ,ali cemu? Zar je taj neko mislio kako se mi osecamo u trenutku ocaja ,ponizenosti ,bola i izdaje. Onjegina nisu zanimala Tatjanina osecanja ,ali i on je zgazio na trn sudbinskog preokreta i osetio sta znaci voleti, patiti ,ocajavati ,cekati uzalud. Shvatio je koliko je ljubav jaca od one strasti koju je osecao prema njenoj sestri. Osetio je koliko je Tatjanu bolelo sve to,koliko je tesko cekati nesto uzalud i uzalud i znati da je nemoguce a opet se nadati znajuci da nada ne postoji. Lutanjem i bezanjem od stvarnosti nikuda nije pobegao ni stigao ,samo je padao sve dublje ,i nadao se da ce mozda ustati iako je odavno video da mu je poslednji stepenik previse daleko ,i da ga nikada nece dostici . Osecanja koja je gajio prema Tatjani su bila ona prava ili su bila samo iz ocaja ,to je samo on znao a mozda ni on.
Tako i danas ,coveku se sve vrati . Kad tad ga zaboli, zaljubi se olako i neprimetno ,a sve to tada ne moze da ispravi jer osecanja nisu tanka kao plastelin koji mozemo oblikovati po sopstvenoj volji,vec nesto za sta se treba boriti od samog pocetka. Jer na kraju ne mozemo da vratimo pocetak ,vremepolov ne postoji ,vodopadi se slivaju isto kao i zivot. Strast koja je deformisala njegov mozak i telo ,dusu i razum je jaca od billo koje sile koju je on tada osecao ,zbog koje je kasnije ispastao .Odbacenost je samo deo naizgled,a ustvari je ceo njegov zivot ,novcem nije kupio ni srecu ni ljubav ni radost ni veselje .Zadovoljen materijalnim stvarima i zaslepljen svojim ugledom mislio je da se sve vrti oko njega . Ali izgubivsi prijatelja svojom krivicom ,izgubivsi ljubav takodje svojom krivicom ,shvatio je da je zivot samo kocka . Ili dobijas ili gubis . Nikada ne znas kako da igras, koju kartu ima protivnik ,nikada ne umes da napravis isti pravi potez kao ranije ,jer svaki put je drugacije i ne mozes da uspes dva puta na isti nacin . A kada gubis gubis sve boli,jer kao u ovom romanu ,tako i u zivotu ,sve ili nista. Zbog nekoliko kapljica znoja koje mu se slivaju niz lice u trenutku zadovoljstva ,izgubi nekoliko decenija srece .Njegovo pismo Tatjani bilo je puno emocija . Zar da jedan ponosan muskarac napise „Ja zudim da kraj vasih nogu sa suzama i bolom slijem svu ljubav,molbe,sve sto krijem” . To nije pisao njegov ponos ,vec njegovo srce,koje moli za milost,za ljubav ,za pokajanje ,za veru u zivot,za spas od samoce ,hladnih vetrova ,dugih tamnih noci I gomile losih uspomena.
ODnos koji imamo prema zivotu u mladosti kada je ceo svet nas I kada su problemi beznacajni I cine nam se I krupne greske ipak na neki nacin ispravnim ,postaju kasnije pokajanja I ludosti zbog koji ceo zivot nosimo teret na ledjima kao Atlas . I kad god pokusamo da ga se oslobodimo ,samo nam bude teze sledeci put jer pokusavamo da pobegnemo od toga,I onda se nagomilava I nagomilava I postaje teze ,jace I bolnije ,zahtevnije ,ozbiljnije I duze. I pitanje je do kada ,da li je kraj blizu ili ce trajati vecno ,mada I ta vecnost postooji samo kada je bol u pitanju ,jer sreca kratko traje. I kao svaki covek koji je odbacen ,usamljen I gresan ,zaljubljen I bespomocan ,Onjegin je prepustio zivot zeni koju je davno odbacio od sebe I time napravio ogromnu provaliju u svom zivotu iz koje se nikada nije izvukao.” Da protivim sebi, strasti,
Vise u moci nije mojoj.
Resih: u vasoj ja sam vlasti
I predajem se sudbi svojoj. .
Jer greske su kao slike koje se pocepaju .
Greske najvecih svetskih junaka su pocinjene bas iz strasti .
Tako i Onjegin u istoimenom romanu ,pravi zivotnu gresku zbog svoje neobuzdanosti .NA njegovom primeru vidimo koliko mladost moze da bude kobna ,menjajuci srecu za slobodu ,ostao je potpuno sam . Nije znao sta je dragocenost ,prijateljstvo,vernost ,odanost . Nije uspeo da ostane odan svom prijatelju.
Postoje ljudi koji zele nesto da isprave lepim i iskrenim recima ,kajajuci se onda kada je za to vec kasno .Mozda bi im tada trebalo oprostiti ,ali cemu? Zar je taj neko mislio kako se mi osecamo u trenutku ocaja ,ponizenosti ,bola i izdaje. Onjegina nisu zanimala Tatjanina osecanja ,ali i on je zgazio na trn sudbinskog preokreta i osetio sta znaci voleti, patiti ,ocajavati ,cekati uzalud. Shvatio je koliko je ljubav jaca od one strasti koju je osecao prema njenoj sestri. Osetio je koliko je Tatjanu bolelo sve to,koliko je tesko cekati nesto uzalud i uzalud i znati da je nemoguce a opet se nadati znajuci da nada ne postoji. Lutanjem i bezanjem od stvarnosti nikuda nije pobegao ni stigao ,samo je padao sve dublje ,i nadao se da ce mozda ustati iako je odavno video da mu je poslednji stepenik previse daleko ,i da ga nikada nece dostici . Osecanja koja je gajio prema Tatjani su bila ona prava ili su bila samo iz ocaja ,to je samo on znao a mozda ni on.
Tako i danas ,coveku se sve vrati . Kad tad ga zaboli, zaljubi se olako i neprimetno ,a sve to tada ne moze da ispravi jer osecanja nisu tanka kao plastelin koji mozemo oblikovati po sopstvenoj volji,vec nesto za sta se treba boriti od samog pocetka. Jer na kraju ne mozemo da vratimo pocetak ,vremepolov ne postoji ,vodopadi se slivaju isto kao i zivot. Strast koja je deformisala njegov mozak i telo ,dusu i razum je jaca od billo koje sile koju je on tada osecao ,zbog koje je kasnije ispastao .Odbacenost je samo deo naizgled,a ustvari je ceo njegov zivot ,novcem nije kupio ni srecu ni ljubav ni radost ni veselje .Zadovoljen materijalnim stvarima i zaslepljen svojim ugledom mislio je da se sve vrti oko njega . Ali izgubivsi prijatelja svojom krivicom ,izgubivsi ljubav takodje svojom krivicom ,shvatio je da je zivot samo kocka . Ili dobijas ili gubis . Nikada ne znas kako da igras, koju kartu ima protivnik ,nikada ne umes da napravis isti pravi potez kao ranije ,jer svaki put je drugacije i ne mozes da uspes dva puta na isti nacin . A kada gubis gubis sve boli,jer kao u ovom romanu ,tako i u zivotu ,sve ili nista. Zbog nekoliko kapljica znoja koje mu se slivaju niz lice u trenutku zadovoljstva ,izgubi nekoliko decenija srece .Njegovo pismo Tatjani bilo je puno emocija . Zar da jedan ponosan muskarac napise „Ja zudim da kraj vasih nogu sa suzama i bolom slijem svu ljubav,molbe,sve sto krijem” . To nije pisao njegov ponos ,vec njegovo srce,koje moli za milost,za ljubav ,za pokajanje ,za veru u zivot,za spas od samoce ,hladnih vetrova ,dugih tamnih noci I gomile losih uspomena.
ODnos koji imamo prema zivotu u mladosti kada je ceo svet nas I kada su problemi beznacajni I cine nam se I krupne greske ipak na neki nacin ispravnim ,postaju kasnije pokajanja I ludosti zbog koji ceo zivot nosimo teret na ledjima kao Atlas . I kad god pokusamo da ga se oslobodimo ,samo nam bude teze sledeci put jer pokusavamo da pobegnemo od toga,I onda se nagomilava I nagomilava I postaje teze ,jace I bolnije ,zahtevnije ,ozbiljnije I duze. I pitanje je do kada ,da li je kraj blizu ili ce trajati vecno ,mada I ta vecnost postooji samo kada je bol u pitanju ,jer sreca kratko traje. I kao svaki covek koji je odbacen ,usamljen I gresan ,zaljubljen I bespomocan ,Onjegin je prepustio zivot zeni koju je davno odbacio od sebe I time napravio ogromnu provaliju u svom zivotu iz koje se nikada nije izvukao.” Da protivim sebi, strasti,
Vise u moci nije mojoj.
Resih: u vasoj ja sam vlasti
I predajem se sudbi svojoj. .
Jer greske su kao slike koje se pocepaju .
Нема коментара:
Постави коментар